Sretni i iznenađeni što je naša Katarina svojim crtežom osvojila prvu nagradu u nagradnoj igri „Nacrtaj Renault“, 6. listopada 2009. preuzeli smo Renault Scenic i započela je naša tromjesečna avantura. Ukrcali smo u njega dječje sjedalice i oduševljeni njegovim brojnim pretincima i džepovima, još hrpu potrebnih i manje potrebnih stvari. Tata je kao vozač naše obitelji iščitao knjižicu vozila i informirao se o tehničkim karakteristikama Renault Scenica 1.5 dCi Dynamique kojeg smo sada „posvojili“, a mami su se odmah na prvi pogled svidjele njegova estetska i praktična rješenja, posebice pomično ogledalce pomoću kojega je bilo jednostavno baciti pogled na dječje nestašluke iza u sjedalicama. Dječjem uzbuđenju nije bilo kraja kada smo prvo iznenadili bake i djedove u Sisku i Slavonskom Brodu, a zatim krenuli i na brojne izlete!
Jedan od prvih izleta bila je „Kestenijada“ u Hrvatskoj Kostajnici. Okolne šume toga su dana vrvile brojnim izletnicima – beračima kestena, a dok smo se šetali Hrvatskom Kostajnicom i sladili se pečenim kestenima, bilo nam je zanimljivo promatrati stare zanate. Posebno interesantna bila je izrada šešira od kestenova lišća.
Slijedeće odredište bio je Varaždin, a do njega smo odlučili doći malo okolnim putem – kroz Zagorje. Tako smo se najprije zaustavili u Klanjcu, gdje su se djeci svidjeli kipovi Antuna Augustinčića u tamošnjoj galeriji. Nedaleko Klanjca, svratili smo u Zelenjak i tamo obišli spomenik „Lijepoj našoj“. U Mariji Bistrici obišli smo svetište Majke Božje Bistričke, ali i prekrasno igralište uz njega, gdje smo svi uživali u sunčanom i toplom danu, ljuljanju, toboganima, trčanju... U Konjščini smo pogledali istoimenu utvrdu i pročitali ponešto o borbi s Turcima koja se tamo dogodila 1544. godine. Varaždin nas je također dočekao okupan suncem i prekrasno je bilo šetati njegovom povijesnom jezgrom, te parkom uz Stari grad. Na kraju smo da bi si bolje dočarali doba baroka i sami „obukli“ nešto iz toga vremena.
Nakon Varaždina odlučili smo se za put po Slavoniji, a krajnji cilj bio je park prirode Kopački rit. Iako su ptice selice već bile odselile, bilo je tu gnjuraca, patki i kormorana, pa je vožnja brodićem kroz rit, djeci bila zanimljiva. Nedaleko samog ulaza u Kopački rit, susreli smo i posve netipične stanovnike za tamošnje pašnjake – istarsko govedo boškarin. Obišli smo naravno i Osijek, kao i obližnji Aljmaš u kojem je na samoj obali Dunava nova crkva Gospe Aljmaške. Umorne i zadovoljne, Slavonija nas je ispratila svojim nepreglednim bogatim oranicama, a na redu je bilo Zagorje...
Plan je bio obići zagorske dvorce, no oni su nas dočekali poprilično sramežljivo... Veliki Tabor se obnavlja, Miljana nije bila raspoložena za slikanje, a Bežanec je bio zatvoren. No zato, podno Velikog Tabora, u Desiniću nas je dočekao jedan manji Tabor i to je bio dvorac baš po našoj mjeri – idealan za maštu, priče i igranje! Na kraju ove priče o zagorskim dvorcima posjetili smo prekrasni Trakošćan, gdje se tako skladno stopila ljepota tog bisera kulturne baštine s ljepotom prirode njegovog perivoja i jezera.
Zagorju smo se vratili još jednim izletom i to u Krapinu. Ona nas je sve oduševila tamošnjim nalazištem krapinskog pračovjeka na brdu Hušnjakovo, a Katarina i Jakov poželjeli su detaljnije iskusiti kako je to bilo živjeti u spiljama, pa smo ih teško uspjeli nagovoriti da je ipak vrijeme za povratak u sadašnjost. U tome nam je pomoglo što se već počeo spuštati mrak, a i mamac da ih u Scenicu čeka nešto za gricnuti, te omiljeni CD s pričama.
